Mikroorganizmi koji uslijed dugotrajnog i nesaniranog zubnog karijesa ili prethodno neuspjelog endodontskog liječenja naseljavaju unutarnji prostor zuba uzrokuju upalnu reakciju zubnog tkiva. Dugoročno preživljavanje zuba ugroženog takvom bakterijskom infekcijom ovisi o kvalitetno odrađenim koracima endodontskog liječenja, a to su: temeljita dijagnostika, izrada pristupnog kaviteta, kemo-mehanička dezinfekcija, punjenje kanala te post-endodontska opskrba zuba, idealno nadogradnjom (tzv. „štift“) i keramičkom krunicom („zubna navlaka“). Endodontsko liječenje i ozdravljenje otežavaju raznolikost i otpornost mikrobiološke flore koja izaziva bolest te složena anatomija samog zuba.

Prvi simptomi zubne upale su obično spontana bol u zubu (varira od blage do vrlo jake) te osjetljivost zuba na različite podražaje (toplo, slatko, zagriz). U drastičnim slučajevima može doći do velike otekline zubnog mesa i lica u regiji zuba, praćenog bolovima a ponekad i porastom temperature. Takvu kliničku sliku potrebno je hitno liječiti.

Druga mogućnost je da simptomi potpuno izostanu te da zub dugo vremena bude „miran“, no radiološka dijagnostika takvog zuba otkriva kronični upalni proces (granulom) koji se skriva u tkivu oko vrha korijena. U svakom slučaju, problematični zub je potrebno liječiti. Vlastiti zub, zdrav i saniran, uvijek je bolji od bilo kojeg implantata.

Dugotrajan i naporan postupak liječenja s upitnim ishodom (nerijetko i više mjeseci uz brojne posjete stomatologu) je uporabom moderne tehnologije i najnovijih znanja moguće skratiti na samo jedan ili dva dolaska, čime se uvelike povećava vjerojatnost potpunog ozdravljenja zuba i  tkiva oko korijena zuba. Sam zahvat počinje s anestezijom kako pacijent ne bi osjetio bol, a potom se zub otvara i čisti iznutra posebnim mikro-instrumentima (tzv. „strojna endodoncija“), dizajniranim da izdrže velike napore u često uskim i zavijenim prostorima korijenskih kanala. Ako se ne koriste najbolji instrumenti po dobro definiranim protokolima, rizik od njihovog pucanja i kompromitiranja tijeka terapije je velik, a upravo to se nažalost često dešava u nespecijaliziranim ordinacijama gdje terapiju provodi needucirano i nedovoljno opremljeno osoblje. Samo mehaničko čišćenje zuba nije dovoljno pa se potom pristupa kemijskoj obradi korijenskih kanala posebnim otopinama, a nerijetko se koriste i dodatne tehnike, poput laserske dezinfekcije ili ultrazvučne aktivacije tekućina piezo uređajem. Završno, kanali se pune i brtve bioaktivnim cementima, a zub se restaurira. Ipak, u malom broju slučajeva, kada zub usprkos svim naporima nije moguće konzervativno izliječiti, pristupa se kirurškom odstranjivanju vrška korijena i upale koja se tamo nalazi (tzv. apikotomija)